22.04.2014.
Čuvanje Isusovog groba - tradicija i čast

Tradicija čuvanja Isusovog groba započinje nakon Isusove smrti na križu i njegovog polaganja u grobnicu – spilju na Veliki petak. Prema dostupnim izvorima jedna grupa židova s vođama, okupila se nakon Pashalne večere. Razgovarali su da li će se obistiniti Isusova riječ da će treći dan uskrsnuti od mrtvih. U svojem strahu od ostvarenja tih riječi izabrali su odbor, koji je slijedećeg dana trebao otići do Poncija Pilata sa zahtjevom da se postavi straža ispred Isusova groba koja bi spriječila da Isusovi učenici ukradu Isusovo tijelo te tako proglase da je uskrsnuo. Idućeg dana su židovski svećenici izložili svoj zahtjev Ponciju Pilatu, koji je odobrio deset rimskih legionara da čuvaju Isusov grob. U znak spomena na taj događaj, održava se čuvanje Kristova groba po svetištima i crkvama na Veliki petak i Veliku subotu.
Krajem 2. svjetskog rata na našim prostorima zamrla je ova višestoljetna tradicija. Tek početkom 90-tih godina prošlog stoljeća promjenom političkog uređenja i države započelo se sa snažnijom obnovom ove kršćanske tradicije.
Ova tradicija raširena je na prostorima Republike Hrvatske u više oblika.
Žudije su poznati čuvari Kristova groba u dane Velikog tjedna na prostorima Dalmacije. Zapisi govore da je ovaj tradicionalni običaj raširen po cijeloj Dalmaciji od kraja 19. stoljeća. S vremenom, svaka je župa osmislila svoje običaje tako da se danas ti običaji međusobno razlikuju po svojim posebnostima.
Najstarije žudije su iz župe sv. Ilije u Metkoviću, koji su osnovani 1857. godine, te su 2007. godine proslavili 150. obljetnicu postojanja.
Žudije čine 12 stražara predvođenih zapovjednikom tzv. "judom" kao trinaestim članom. Najčešće su odjeveni u odore rimskih vojnika, a negdje i u odore mornara ili u narodne nošnje. Čuvanje započinje na Veliki četvrtak kada žudije izlaze pred oltar, gdje stražare izmjenjujući se po četvorica sve do Vazmenog bdijenja u ponoć sa Velike subote na Uskrs, kada prilikom Isusovog uskrsnuća oni popadaju od straha.
Početkom prošlog stoljeća ovu tradiciju prihvaćaju i vatrogasci posebice u kontinentalnom dijelu Republike Hrvatske. U vatrogasnom Vježbovniku iz 1932. godine piše: "U Velikom tjednu (što nije obavezno) postave se dva člana, jedan s lijeve, drugi s desne strane groba u svečanoj odori s kacigama na glavama u stavu mirno. Izmjena se vrši svaki sat uz vođu, koji je za tu svrhu određen.“
Mnogobrojna su mjesta kao što su Remetinec, Nova Bukovica, Našice, Lijevo Sredičko, Bedekovčina, Špičkovina, Brestovec Orehovički, Kebel, Orehovica, Suhopolje, Kotoriba, Pitomača, Jastrebarsko, Jelisavac, Kalinovac, Batinska, Legrad, Donja Kupčina, Zdihovo, Sveta Marija, Nuštar, Sarvaš, Valpovo i još mnoga druga čiji vatrogasci čuvaju Isusov grob.
Na području Vatrogasne zajednice Bjelovarsko-bilogorske županije, koliko mi je poznato, vatrogasci iz Daruvara i od ove godine Bjelovara jedini štuju ovu tradiciju.
Na inicijativu predsjednika DVD-a Bjelovar Marijana Šingerbergera i u dogovoru sa vikarom i katedralnim župnikom Stjepanom Ptičekom, Vatrogasna zajednica Grada Bjelovara je po prvi puta organizirala čuvanje Isusovog groba na Veliku subotu u katedrali sv. Terezije Avilske u Bjelovaru, sa željom da to postane tradicionalna aktivnost bjelovarskih vatrogasaca. Sudjelovalo je 20 vatrogasaca iz pet društava Bjelovar, Česma, Novoseljani, Prespa i Velika Ciglena. Straže su se smjenjivale svakih 15 minuta od 15:30 do 19:30 sati. Bjelovarsko-križevačka biskupija osigurala je prostor za smještaj i okrijepu sudionika. S obzirom da je ovo prvi puta treba spomenuti za povijest poimence prve bjelovarske vatrogasce čuvare Isusovog groba i to Marijan Šingerberger, Silvije Galić, Željko Mesec, Slavko Dolenčić, Dario Milardović, Ivan Drvenkar, Dario Hluda, Marijan Weg, Danko Stavinoha, Mladen Đurinović, Vladimir Ježek, Denis Šporčić, Marijan Mužar, Marin Fusić, Stjepan Hršak, Vinko Mrak, Mirko Rašan, Josip Lončarević, Marijan Dukić i Darko Despot.
Na ovaj način bjelovarski vatrogasci su obnovili već pomalo zaboravljenu kršćansku tradiciju u našem kraju. Prema riječima sudionika ovaj događaj je naišao na oduševljenu podršku svih nazočnih koji su već sada najavili svoje učešće i u narednim godinama. Odaziv će zasigurno ubuduće biti i veći, jer čuvati Isusov grob je tradicija i čast.

DARKO DESPOT, dipl. ing. sig.