15.04.2020.

INTERVJU SA PRVOM PROFESIONALNOM VATROGASKINJOM U JVPG BJELOVARA

·         Reci nam nešto o sebi.

Zovem se Anja Seliž, završila sam srednju Komercijalnu školu i nakon nje upisujem studij Sigurnosti i zaštite u Karlovcu. Nakon 5 godina života u gradu na četiri rijeke diplomirala sam i stekla stručni naziv: Stručna specijalistica inženjerka Sigurnosti i zaštite. Od malena gajim veliku ljubav prema konjima i sa svojom kobilom družim se već 12 godina, a isto tako i jašem u jednom lokalnom konjičkom klubu. Obožavam društvo i mogla bih reći da me svuda ima. Isto tako treniram u DVD-u Breza vatrogasnu vježbu 3/1a kao drugi navalni.

·         Kada i kako si spoznala da te zanima vatrogastvo?

Da me ozbiljnije zanima vatrogastvo spoznala sam prilikom osposobljavanja za zvanje Vatrogasca, jednostavno u meni se probudila želja da što više naučim, saznam i iskusim. To je bilo pred nešto više od 2 godine.

·         Prvi susret s vatrogastvom.

Prvi susret s vatrogastvom dogodio se prilikom mog studiranja kada smo kao studenti išli u obilazak i upoznavanje s radom Javne vatrogasne postrojbe Grada Karlovca. Moram priznati da od tada se ophodim s velikim poštovanjem prema toj struci i ljudima koji ju obnašaju.

·         Kada si postala članom DVD-a?

U želji da se približim vatrogastvu članom DVD-a postajem 2018. godine.

·         Što si i što sve radiš kao dobrovoljni vatrogasac, koje zvanje imaš i kada si ga stekla?

U DVD-u Bjelovar operativni sam vatrogasac i osposobljavanje za istog stekla sam 2018. godine. Najdraža uloga kao dobrovoljnog vatrogasca jest ta što sam voditeljica pomlatka i mladeži, te treniram i na natjecanja vodim 20 klinaca. Jedan od boljih osjećaja je kada klikneš s djecom i tada nastaje obostrano zadovoljstvo.

·         Kada si osjetila interes za profesionalnim bavljenjem vatrogastvom?

Interes za profesionalnim vatrogastvom osjetila sam tijekom prošle godine s obzirom na to da sam bila na stručnom osposobljavanju u JVPG, mogu reći da sam bila u kontaktu svaki dan s tom profesijom, vježbama i ljudima. Kada bi god bila intervencija u meni se budila želja da i ja budem jedna od tih velikana, iako priznajem, bila sam dosta skeptična u iznošenju tog stava baš zato što bi bila prva žena u operativi JVP, a nisam bila sigurna kako bi kolege na moj naum reagirale.

·         Što je presudilo da se prijaviš na natječaj za radno mjesto vatrogasca?

Sve veći interes i želja za znanjem, napredovanjem i pomaganjem ljudima jednostavno je presudio da se odvažim prijaviti se za radno mjesto vatrogasca.

·         Što si morala proći da bi bila primljena?

Mnogo testiranja je bilo preda mnom i zahtijevala su dobru fizičku kondiciju i psihičke sposobnosti. Nakon mjerenja visine i težine, Kuperov test za vatrogasca bio je prvi izazov za mene na putu moga uspjeha i usudim se reći da sam bila najbolja među kandidatima. Isti taj dan čekala me je provjera rada na visini koju sam isto tako prošla. Drugi dan nakon pisane provjere znanja uslijedila je provjera kondicije u zatvorenom vježbalištu i prostoru s izolacionim aparatom. Hodanje po traci, podizanje utega, hodanje po stepenicama kao i snalaženje u uskom, mračnom i zadimljenom prostoru sastavni su dio tih vježbi. Nakon uspješnih vježbi uslijedio je razgovor sa psihologom, potom razgovor sa Zapovjednikom i eto me, tu gdje jesam.

·         Prvi dojam i kako te prihvaćaju kolege i nadređeni, jesi li povlaštena u odnosu na druge muške kolege?

Nešto što mi se činilo kao daleki cilj sada se ostvario i doista prvih radnih dana nisam bila svjesna da je to to, da sam uspjela iako sreća i uzbuđenje nisu bili isključeni. Kolege i nadređeni su me super prihvatili, odnose se prema meni s poštovanjem i željom da mi olakšaju početak moga radnog vijeka, iako priznajem nisam nikako povlaštena u odnosu na druge kolege. U vatrogastvu nema muških i ženskih mlaznica i to je jednostavno tako, prihvaćam to normalnim i ne bi ni pristala na drugačiji pristup, jer smo u ovom poslu svi jednako vrijedni i isti, pa mi smo tim.

·         Prvi susret s intervencijom.

Slobodno ću reći da sam isti dan imala 2 intervencije. Prva se dogodila dopodne paralelno dok smo provodili vježbe gašenja sa dva mlaza. Prilikom dojave za intervenciju u meni se probudilo veliko uzbuđenje, ali i zabrinutost da li ću se snaći, jer ipak je to za mene prva intervencija u sastavu profesionalaca. U centru grada gorio je manji objekt koji je bio za rušenje, i u roku od sat vremena sanirali smo požar i ohladili susjedni zid zgrade. Nakon povratka u postrojbu, opranih cijevina i  posložene opreme dobili smo drugu dojavu o požaru otvorenog tipa. Ovdje se radilo o borovoj šumi na bjelovarskoj istočnoj zaobilaznici, i bilo je dosta naporno, jer nakon početnog gašenja još smo se četiri sata borili sa tinjanjem i ponovnim zapaljenjima debelog sloja borovih iglica koje su pokrivale čitavu šumu. Iako dosta zahtjevan posao je bio pred nama, u meni se budila velika sreća, jer mogu pomoći. Vjerujem da su i kolege zadovoljne mojim poslom, jer sam spremno preuzela ulogu koju sam provodila do kraja intervencije jednakim intenzitetom kao i ostali. I roditelji i prijatelji su sretni zbog mene i ponose se mnome, i velika su mi podrška iz dana u dan u mom životnom putu.

·         Daljnje obveze, što očekuješ i gdje se vidiš u budućnosti?

Moje daljnje obaveze kreću u jesen kada ću upisati vatrogasnu školu i izvršiti prekvalifikaciju za Vatrogasca, to mi je ono najbitnije što želim prvo riješiti. Isto tako ne isključujem i daljnje napredovanje i certifikate vezane uz moju struku. Očekujem da ću uspjeti u svakom svom naumu i definitivno se u budućnosti vidim kao zaposlenik JVPG pa možda čak i s naprednim funkcijama u postrojbi.

·         Poruka drugim ženama koje bi htjele tvojim tragom.

Ako doista osjećate interes i ljubav za nešto što radite i uživate u tomu, onda nikako ne odustajte premda bilo ponekad i teško, ali sve se na kraju isplati, jer najveći dar je raditi ono što voliš.

·         Reci nam nešto o sebi.

Zovem se Anja Seliž, završila sam srednju Komercijalnu školu i nakon nje upisujem studij Sigurnosti i zaštite u Karlovcu. Nakon 5 godina života u gradu na četiri rijeke diplomirala sam i stekla stručni naziv: Stručna specijalistica inženjerka Sigurnosti i zaštite. Od malena gajim veliku ljubav prema konjima i sa svojom kobilom družim se već 12 godina, a isto tako i jašem u jednom lokalnom konjičkom klubu. Obožavam društvo i mogla bih reći da me svuda ima. Isto tako treniram u DVD-u Breza vatrogasnu vježbu 3/1a kao drugi navalni.

·         Kada i kako si spoznala da te zanima vatrogastvo?

Da me ozbiljnije zanima vatrogastvo spoznala sam prilikom osposobljavanja za zvanje Vatrogasca, jednostavno u meni se probudila želja da što više naučim, saznam i iskusim. To je bilo pred nešto više od 2 godine.

·         Prvi susret s vatrogastvom.

Prvi susret s vatrogastvom dogodio se prilikom mog studiranja kada smo kao studenti išli u obilazak i upoznavanje s radom Javne vatrogasne postrojbe Grada Karlovca. Moram priznati da od tada se ophodim s velikim poštovanjem prema toj struci i ljudima koji ju obnašaju.

·         Kada si postala članom DVD-a?

U želji da se približim vatrogastvu članom DVD-a postajem 2018. godine.

·         Što si i što sve radiš kao dobrovoljni vatrogasac, koje zvanje imaš i kada si ga stekla?

U DVD-u Bjelovar operativni sam vatrogasac i osposobljavanje za istog stekla sam 2018. godine. Najdraža uloga kao dobrovoljnog vatrogasca jest ta što sam voditeljica pomlatka i mladeži, te treniram i na natjecanja vodim 20 klinaca. Jedan od boljih osjećaja je kada klikneš s djecom i tada nastaje obostrano zadovoljstvo.

·         Kada si osjetila interes za profesionalnim bavljenjem vatrogastvom?

Interes za profesionalnim vatrogastvom osjetila sam tijekom prošle godine s obzirom na to da sam bila na stručnom osposobljavanju u JVPG, mogu reći da sam bila u kontaktu svaki dan s tom profesijom, vježbama i ljudima. Kada bi god bila intervencija u meni se budila želja da i ja budem jedna od tih velikana, iako priznajem, bila sam dosta skeptična u iznošenju tog stava baš zato što bi bila prva žena u operativi JVP, a nisam bila sigurna kako bi kolege na moj naum reagirale.

·         Što je presudilo da se prijaviš na natječaj za radno mjesto vatrogasca?

Sve veći interes i želja za znanjem, napredovanjem i pomaganjem ljudima jednostavno je presudio da se odvažim prijaviti se za radno mjesto vatrogasca.

·         Što si morala proći da bi bila primljena?

Mnogo testiranja je bilo preda mnom i zahtijevala su dobru fizičku kondiciju i psihičke sposobnosti. Nakon mjerenja visine i težine, Kuperov test za vatrogasca bio je prvi izazov za mene na putu moga uspjeha i usudim se reći da sam bila najbolja među kandidatima. Isti taj dan čekala me je provjera rada na visini koju sam isto tako prošla. Drugi dan nakon pisane provjere znanja uslijedila je provjera kondicije u zatvorenom vježbalištu i prostoru s izolacionim aparatom. Hodanje po traci, podizanje utega, hodanje po stepenicama kao i snalaženje u uskom, mračnom i zadimljenom prostoru sastavni su dio tih vježbi. Nakon uspješnih vježbi uslijedio je razgovor sa psihologom, potom razgovor sa Zapovjednikom i eto me, tu gdje jesam.

·         Prvi dojam i kako te prihvaćaju kolege i nadređeni, jesi li povlaštena u odnosu na druge muške kolege?

Nešto što mi se činilo kao daleki cilj sada se ostvario i doista prvih radnih dana nisam bila svjesna da je to to, da sam uspjela iako sreća i uzbuđenje nisu bili isključeni. Kolege i nadređeni su me super prihvatili, odnose se prema meni s poštovanjem i željom da mi olakšaju početak moga radnog vijeka, iako priznajem nisam nikako povlaštena u odnosu na druge kolege. U vatrogastvu nema muških i ženskih mlaznica i to je jednostavno tako, prihvaćam to normalnim i ne bi ni pristala na drugačiji pristup, jer smo u ovom poslu svi jednako vrijedni i isti, pa mi smo tim.

·         Prvi susret s intervencijom.

Slobodno ću reći da sam isti dan imala 2 intervencije. Prva se dogodila dopodne paralelno dok smo provodili vježbe gašenja sa dva mlaza. Prilikom dojave za intervenciju u meni se probudilo veliko uzbuđenje, ali i zabrinutost da li ću se snaći, jer ipak je to za mene prva intervencija u sastavu profesionalaca. U centru grada gorio je manji objekt koji je bio za rušenje, i u roku od sat vremena sanirali smo požar i ohladili susjedni zid zgrade. Nakon povratka u postrojbu, opranih cijevina i posložene opreme dobili smo drugu dojavu o požaru otvorenog tipa. Ovdje se radilo o borovoj šumi na bjelovarskoj istočnoj zaobilaznici, i bilo je dosta naporno, jer nakon početnog gašenja još smo se četiri sata borili sa tinjanjem i ponovnim zapaljenjima debelog sloja borovih iglica koje su pokrivale čitavu šumu. Iako dosta zahtjevan posao je bio pred nama, u meni se budila velika sreća, jer mogu pomoći. Vjerujem da su i kolege zadovoljne mojim poslom, jer sam spremno preuzela ulogu koju sam provodila do kraja intervencije jednakim intenzitetom kao i ostali. I roditelji i prijatelji su sretni zbog mene i ponose se mnome, i velika su mi podrška iz dana u dan u mom životnom putu.

·         Daljnje obveze, što očekuješ i gdje se vidiš u budućnosti?

Moje daljnje obaveze kreću u jesen kada ću upisati vatrogasnu školu i izvršiti prekvalifikaciju za Vatrogasca, to mi je ono najbitnije što želim prvo riješiti. Isto tako ne isključujem i daljnje napredovanje i certifikate vezane uz moju struku. Očekujem da ću uspjeti u svakom svom naumu i definitivno se u budućnosti vidim kao zaposlenik JVPG pa možda čak i s naprednim funkcijama u postrojbi.

·         Poruka drugim ženama koje bi htjele tvojim tragom.

Ako doista osjećate interes i ljubav za nešto što radite i uživate u tomu, onda nikako ne odustajte premda bilo ponekad i teško, ali sve se na kraju isplati, jer najveći dar je raditi ono što voliš.

Foto galerija: